Profesor francuskog jezika je tražio da napišemo kratku ljubavnu pjesmu.
Naškrabala sam nekoliko stihova ne smatrajući napisane riječi naročito posebnim, ali se profesor oduševio.
De la première fois que je t'ai vu
pour moi il n'y avait rien d'autre mais le printemps
Ton sourire est la raison pour tout
Tu es mon raison de tout.
Notre amour est le soleil qui n'a pas réglé.
Et chaque fois que tu alle,
Je t'attend pour revenir.
Dans le même lieu, comme toujours.
N'oublies pas.
-Nije nešto naročito, rekla sam.
– Šta više tu treba ? -upitao je profesor s osmijehom na licu dajući mi i odgovor time.
Kako sam samo mrzila te limese :O
ja još uvijek ne znam ni šta je to :O
Julii, nisu meni mnogo mrski, ali na ovim zadacima me prof zbuni.
mosalina, učit ćeš.
Ja ih nisam volila. Svaki put kad čujem da n ode u beskončasnost, ja bih najviše volila da ode i da se ne vraća 😀 Matematika u četvrtom mi se nije naročito dopadala, jedino integrali ispočetka 😀
Nadam se da ćeš uspjeti riješiti zadatak :*
Meni ne smetaju kad tako idu u beskonačnost, onda si uzimam za pravo da im radim šta god hoću. 😀
Evo uspjela sam se izboriti sa zadatkom. 🙂
naskrabala ??
ne!
très bien!
ouu, merci beaucoup. C'est très importante pour moi. :$